Kroz svoj život prošla sam mnoge faze učenja, padova, lomova i buđenja. Ali jedno od najdubljih otkrovenja koje sam ponijela iz svih tih iskustava jeste ovo: ljudi nisu njihova ponašanja. Nisu njihove burne reakcije, hladne tišine, ni zidovi koje ponekad podignu. Sve to su samo slojevi – projekcije, strahovi, tuge, neisplakane boli.
Dugo nisam to znala. Dugo sam vjerovala da je svaka reakcija zapravo sama osoba. Kada bi me neko povrijedio, mislila sam da je to njegova istina. Kada bi se udaljio, osjećala sam da vrijedim manje. Kada bi bio grub, vjerovala sam da ne zaslužujem nježnost. Tek kasnije sam shvatila – to nisam bila ja, i to nisu bili oni. To su bile rane koje su pričale kroz njih.
A najviše su me tome naučili moj partner i moja kćerka. U trenucima kada sam ja bila ta koja projektuje – kada su iz mene govorili moji strahovi, moje tuge, moji nemiri – oni su ostajali. Oni su mi držali prostor. Nisu pobjegli pred mojim olujama, već su me gledali onim očima koje vide suštinu. Očima koje kažu: „Znam da ti nisi tvoja bol. Znam da ispod svega postojiš ti, nježna, autentična i svoja.“
To je dar koji mijenja život. Kada doživiš da te neko voli i ostaje, i u tvojim najtežim trenucima, naučiš da i ti možeš gledati tako – dublje. Naučiš da voliš i onda kada nije lako, i da prepoznaš ljepotu suštine čak i kad je sakrivena iza zidova.
Danas znam da je prava ljubav upravo to – voljeti biće, a ne reakciju. Voljeti srž, a ne masku. Voljeti suštinu, a ne strah.
I zato, kada gledam svoje ljude, trudim se da ih vidim u potpunosti. Da ih volim i u trenucima nježnosti i u trenucima borbe. Jer njihova bol nije njihova istina. Njihove projekcije nisu njihov identitet. A kada to znam – zidovi nestaju, i ostaje samo povezanost, samo ljubav.
I možda je to najljepša lekcija života – da nikada ne zaboravim gledati srcem.
Pitanja za samorefleksiju:
Kada sam posljednji put reagovala iz svoje boli umjesto iz svoje suštine?
Koji ljudi u mom životu su mi pomogli da osjetim da vrijedim i kada nisam bila u svom najboljem izdanju?
Kako mogu danas gledati dublje – iza ponašanja drugih – i prepoznati njihovu suštinu?
Koje maske ja i dalje nosim da bih zaštitila svoju ranjivost, a željela bih ih polako skinuti?
Šta znači za mene voljeti nekoga „i kad je teško“?
Ako osjećaš da je vrijeme da i ti skineš svoje maske, zaviriš ispod sopstvenih projekcija i naučiš voljeti i sebe i druge u njihovoj suštini – upravo tome posvećujem svoje programe i sesije.
Kroz energetsko iscjeljivanje, meditacije i vođene procese vodim te u siguran prostor gdje možeš otpustiti stare rane, spoznati istinsku verziju sebe i otvoriti srce za ljubav koja ne bira uslove.
Jer kada zavolimo suštinu, zidovi nestaju – a ono što ostaje je sloboda i ljubav.
Informiši se o programu „Sjeti se ko si“ ovdje - https://juliajna.com/sjeti-se-ko-si .
Ako želiš i tretman i alate za samostalan rad, zakorači u iscjeljujuću praksu kroz individualne sesije - Polje prisustva ovdje - https://juliajna.com/konsultacije-sa-personalizovanim-programom .
Ako osjećaš da ti je sada potrebna nježna podrška čekam te ovdje - https://juliajna.com/energetsko-iscjeljivanje-na-daljinu .
Radujem ti se.
Podijelite blog
