Lomila me. Godinama.
Slomila, ali i dozvolila zarastanje u drugu, oslobađajuću krajnost - (samo)prihvatanje.
Ono što je važno da razumijemo, kad već moramo sve da razumijemo :), je, da, bez obzira šta smo učinili nekada - to je baš tada bilo najbolje što smo znali ili mogli učiniti. Baš to iskustvo trebalo nam je da naučimo lekciju koja je stigla u svoje vrijeme.
Nekada će i vama samima neke vaše odluke ili izbori iz prošlosti biti neshvatljivi i čudni. Ali, vi ste u tom trenutku trebali baš to iskustvo. Vi ste u tom trenutku bili na toj vibraciji i život vam je isporučio ono sa čime ste rezonovali. I sve je u redu. U savršenom redu.
Sada ste narasli. Iz ove perspektive ne razumijete zašto ste baš tako odlučili tada, jer, sada ne biste. E, sada ste na drugoj frekvenciji. Sada birate drugačije. I opet ćete dobiti ono sa čime rezonujete, bez obzira na to da li ste toga svjesni :).
Nema potrebe nositi osjećaj krivice mjesecima, često i godinama nakon događaja. Nema, jer vi danas niste ista osoba koja ste bili tada kada ste to birali ili odlučivali.
Pa stanite iza sebe i svojih odluka, kakve god da su one bile. Prihvatite i sebe i to kako se osjećate povodom toga. Recite - ok, u tom trenutku to je bio potez za koji sam vjerovao/la da će mi pomoći. Ako ništa drugo, sada sigurno znam šta mi neće pomoći, ako se ponovo nađem u sličnoj situaciji.
Dakle, grešaka nema. Sve su iskustva i lekcije, nakon kojih ostaje sve više mudrosti i ljubavi. Svako iskustvo guli stari sloj vas, donoseći sve više mira i mudrosti u vaš život. Nakon svakog iskustva vi ste drugačija osoba, za jedan sloj lakša i za jedan sloj bliža spokoju. Bliža potpunom povjerenju u Istinu da sve i uvijek radi za vaše najviše dobro.
Naučite posmatrati šta to od života dobijate. To je ono, što svojim, najčešće nesvjesnim dijelom i tražite.
Kada naučite vidjeti, kada izvježbate povjerenje i naučite biti u modu "bavim se samo onim što želim", krivica će odšetati u zaborav.
Vjerujte.
Niste krivi.
Samo učite živjeti najbolje sebe.
Podijelite blog
