Ne govorim o miru zato što sam ga oduvijek imala.
Govorim o miru zato što sam ga morala naučiti, korak po korak, dok sam istovremeno učila kako da preživim.
Postojao je period mog života u kom sam svakodnevno živjela sa osjećajem stegnutih grudi.
Budila sam se prije alarma — ne zato što sam bila odmorna, nego zato što me tijelo dizalo iz sna kao da mora biti na oprezu.
Prva misao nije bila plan za dan.
Prva misao bila je: kako ću danas sve iznijeti?
Strah nije bio povremen.
Strah je bio pozadina.
Briga za egzistenciju, neizvjesnost, odgovornost za dijete, osjećaj da sam sama i nezaštićena…
U takvom stanju čovjek ne reaguje iz srca. Reaguje iz preživljavanja.
Ja nisam tada bila blaga osoba kakva sam danas.
Nisam bila ni strpljiva, ni stabilna, ni sabrana.
Bila sam uplašena.
A uplašen čovjek ne govori nježno — on se brani.
Ne sluša — on osmatra.
Ne odgovara — on reaguje.
Zato sam mnogo puta reagovala brigom, kontrolom, frustracijom, ljutnjom.
Ne zato što sam željela povrijediti ljude oko sebe, nego zato što nisam znala kako drugačije da zaštitim sebe i svoje dijete dok sam iznutra osjećala da stojim na tlu koje se stalno pomjera.
Najteži dio danas nije prisjetiti se bola.
Najteži dio je priznati koliko sam tada bila izgubljena i koliko sam, nesvjesno, tim strahom povrijedila i druge.
Razvod nije bio samo kraj odnosa.
Bio je trenutak u kom sam prvi put jasno vidjela sebe.
Nakon toga uslijedilo je iscjeljenje tijela.
Tijelo koje je godinama bilo u grču počelo je da traži pažnju.
Umor, hormoni, bolovi, iscrpljenost — sve ono što potiskujemo dok guramo kroz život — došlo je na naplatu.
Morala sam stati. Morala, zato što više nisam mogla dalje istim putem.
Tek kad se tijelo smirilo, počelo je pravo iscjeljenje.
Počela sam prvi put primjećivati koliko mojih reakcija nema veze sa sadašnjošću, nego sa starim strahovima.
Shvatila sam da ja ne reagujem na ljude — ja reagujem na osjećaj nesigurnosti u sebi.
I tada sam počela učiti ono čemu danas učim druge:
da bliskost nije nešto što se “nađe” u odnosu,
nego nešto što se prvo izgradi u sebi.
Učila sam da ostanem tu kad me preplavi strah.
Učila sam da ne napadnem kad me zaboli.
Učila sam da ne bježim kad mi je važno.
Učila sam da dišem prije nego što odgovorim.
Učila sam da ne tumačim ljubav kroz napetost i oprez.
Trebale su godine.
Godine tišine, rada na sebi, grešaka, ponovnih pokušaja, suočavanja sa vlastitim obrascima, krivicom i oprostom — i sebi i drugima.
I iz tog procesa nije nastao samo moj lični mir.
Iz tog procesa nastao je program Umijeće bliskosti.
Ne kao ideja.
Kao iskustvo.
Ja ne radim s ljudima zato što sam oduvijek mirna i stabilna.
Radim jer znam kako izgleda kad to nisi.
Znam kako izgleda kada voliš, a istovremeno se bojiš.
Kada želiš odnos, ali tijelo ostaje u pripravnosti.
Kada reaguješ na osobu ispred sebe, a zapravo razgovaraš sa starim povredama.
Znam kako izgleda osjećati se krivim zbog svojih reakcija, a ne znati kako ih zaustaviti.
I znam nešto još važnije:
ništa od toga ne znači da si “težak”, “previše”, ili “nesposoban za ljubav”.
To znači da si dugo živio u preživljavanju.
Ja sam danas mirna osoba — ali ne zato što mi je život postao savršen.
Mir je došao kad sam naučila da sigurnost nije spoljašnji uslov.
Sigurnost je unutrašnja sposobnost.
Moje iscjeljenje nije me učinilo nedodirljivom.
Učinilo me ljudskom.
I zato vjerujem, iz iskustva, ne iz teorije:
čovjek može promijeniti način na koji voli.
može promijeniti način na koji reaguje.
može naučiti sigurnost i kada je dugo živio u strahu.
Ništa u meni nije bilo “posebno”.
Samo sam jednog dana odlučila da više ne želim samo preživjeti život — nego ga osjetiti.
Ako sam mogla ja, može svako.
Ako u ovom tekstu prepoznaješ sebe,
ako osjećaš da je vrijeme da iz preživljavanja pređeš u sigurnost,
ako želiš učiti kako da gradiš bliskost bez straha i napetosti —
pozivam te da mi se pridružiš u programu Umijeće bliskosti.
To nije teorijski kurs.
To je prostor u kom zajedno učimo kako da ostanemo otvoreni, sigurni i prisutni — prvo sa sobom, a onda i sa drugima.
Sve informacije o programu pronaći ćeš ovdje - https://juliajna.com/umijece-bliskosti
Ako rezonuješ - vrata su ti otvorena, a ja ti se jako radujem.
Podijelite blog
