Ponekad u odnosima susrećemo ljude koji, iako fizički prisutni, djeluju kao da ih nema. Oni razgovaraju, možda se i smiju, ali iza njihovih riječi ne stoji toplina, prisustvo niti otvorenost. Ja sam taj fenomen nazvala emotivni autizam – stanje u kojem osoba nije u mogućnosti da primi suštinu onoga ko stoji preko puta, ali ni da odgovori na njegove emotivne potrebe.
Kako se emotivni autizam manifestuje?
-
Osoba ne pokazuje interes za unutrašnji svijet sagovornika.
-
Emocije doživljava kao teret ili smetnju, pa ih često potiskuje ili negira.
-
Reakcije su „mehaničke“ – odgovori koji djeluju pravilno, ali bez dubine.
-
Često izbjegavaju razgovore o osjećanjima ili ih svode na šalu.
-
U odnosima ostavljaju dojam udaljenosti, kao da postoji zid koji se ne može probiti.
Kako izgleda biti „preko puta“?
Kada stojimo pred nekim ko je emotivno zatvoren, u nama se rađa osjećaj usamljenosti, odbačenosti i nevidljivosti. Kao da naš trud, pažnja i ljubav ne mogu pronaći put do drugoga. S vremenom to može dovesti do frustracije, tuge, pa čak i sumnje u vlastitu vrijednost.
Zašto nastaje emotivni autizam?
U korijenu se često kriju stare rane – djetinjstvo bez dovoljno nježnosti, modeli ponašanja koje smo naučili od emotivno odsutnih roditelja ili traumatska iskustva zbog kojih je srce odabralo da se zatvori radi zaštite. Dakle, nije riječ o nedostatku sposobnosti da se voli, već o mehanizmu preživljavanja koji je ostao „zaključan“.
Šta možemo učiniti?
-
Prvo, prepoznati obrazac. Kada shvatimo da je u pitanju emotivna nedostupnost, a ne naša nedovoljna vrijednost, već činimo veliki korak.
-
Njegovati vlastite granice. Nije na nama da rušimo zidove drugih po svaku cijenu – važno je da čuvamo sebe i svoje srce.
-
Raditi na iscjeljenju. I onaj ko nosi „emotivni autizam“ može postepeno otvarati svoje srce kroz sigurno okruženje, iscjeljujuće procese i podršku.
-
Pronaći sigurno mjesto za emocije. Terapeutski rad, meditacija, energetski tretmani i vođene prakse mogu pomoći da se srce podsjeti kako je biti u kontaktu sa sobom i drugima.
Emotivni autizam nije kraj priče. On je samo zastoj na putu ka ljubavi i bliskosti. Kada jednom donesemo odluku da želimo biti prisutni – u svom životu i životima onih koje volimo – zidovi počinju da se tope.
Ako prepoznaješ sebe ili nekoga bliskog u ovim riječima, znaj da postoji podrška. Kroz moje programe, sesije energetskog iscjeljivanja na daljinu i vođene procese rada sa unutrašnjim djetetom, pomažem ljudima da otvore srce, otpuste stare blokade i osjete ljepotu istinske povezanosti.
Podijelite blog
