Zanimljivu stvar primjećujem kod sebe, ali i kod ljudi sa kojima radim.
Što više iscjeljujemo svoje rane, što više otpuštamo stare strahove, uvjerenja, terete i oklop koji smo godinama nosili, postajemo sve više nalik djetetu koje smo nekada bili.
Ne nezreli, neodgovorni ili naivni.
Već iskonski.
Onakvi kakvi smo bili prije nego što smo naučili da se skrivamo.
Prije nego što smo naučili da budemo jaki kada smo željeli da plačemo, da ćutimo kada smo željeli da govorimo ili da budemo ono što drugi očekuju od nas.
Dijete ne razmišlja satima da li smije da se raduje.
Ne pita za dozvolu da bude autentično.
Ne skriva svoju znatiželju.
Ne opravdava svoje emocije.
Ne boji se da sanja.
Kada pogledam svoj život, vidim da me iscjeljenje nije odvelo dalje od mene same.
Naprotiv.
Vratilo me je na početak.
Vratilo me je djevojčici koja je vjerovala svojoj intuiciji.
Koja je osjećala život cijelim bićem.
Koja je znala kada nešto jeste za nju i kada nije.
Koja nije živjela iz glave nego iz srca.
Često mislimo da treba da postanemo neko drugi.
A istina je da iscjeljenje rijetko traži da postanemo nešto novo.
Mnogo češće nas poziva da skinemo sve ono što nikada nije bilo naše.
Sloj po sloj.
Masku po masku.
Strah po strah.
I ispod svega toga ne nalazimo savršenu osobu.
Nalazimo sebe.
Nalazimo svoje iskonsko biće.
Nalazimo dijete koje je još uvijek tu.
Dijete koje zna kako da se raduje malim stvarima.
Kako da vjeruje, da se igra, da bude prisutno.
Kako da osjeti život.
Možda je upravo zato Isus govorio da trebamo postati kao djeca.
Ne zato što djeca sve znaju.
Nego zato što još nisu zaboravila ono najvažnije: ko su.
Kada iscjeljujemo unutrašnje dijete, ne vraćamo se u prošlost.
Vraćamo se sebi.
Vraćamo se dijelu sebe koji je ostao čist, autentičan i povezan sa životom bez obzira na sve što smo prošli.
I svaki put kada omekšamo svoje srce, otpustimo jedan stari strah ili zagrlimo jedan zaboravljeni dio sebe, činimo još jedan korak prema tom iskonskom biću.
Prema sebi.
Prema domu koji smo cijelo vrijeme tražili.
Ako osjećaš da je vrijeme da se povežeš sa svojim unutrašnjim djetetom, da nježno iscijeliš stare emocionalne rane i vratiš se svojoj autentičnoj prirodi, pozivam te da mi se pridružiš.
Kroz individualne sesije stvaramo siguran prostor za susret sa dijelovima tebe koji čekaju da budu viđeni, saslušani i zagrljeni.
O tome više možeš čitati ovdje: https://juliajna.com/konsultacije-sa-personalizovanim-programom
Kroz program „Šapat djetinjstva“ korak po korak prolazimo put od osvještavanja unutrašnjeg djeteta, preko iscjeljenja starih povreda, do ponovnog povezivanja sa radošću, kreativnošću i životnom lakoćom.
Više informacija o programu pronaći ćeš ovdje: https://juliajna.com/sapat-djetinjstva
Jer ponekad put naprijed ne vodi dalje od sebe.
Ponekad vodi nazad.
Nazad onome što smo oduvijek bili.
Podijelite blog
