Nije lako izlaziti iz poznatog.
Čak ni kada to poznato za nas nije dobro.
Nije lako zauzeti se za sebe, postaviti zdrave granice i stajati na njima.
Kada jednom uđeš u duboki rad sa sobom, kada spoznaš svoje pravo biće, otkriješ koja su to tvoja ograničavajuća uvjerenja, koje su tvoje najvažnije vrijednosti i u kojoj ih mjeri živiš, za čije si obrasce vjerovao/la da su tvoji - kada skineš veo tuđih načina oko svog života - tek tada počinješ nazirati sebe i svoje suštinske potrebe.
Kada se približiš sebi, tada osjećaš radost. Živiš mir. Osjetiš svoj puls, svoj ritam, svoje srce.
Kada živiš mir, lakše možeš reći - "Volim te, hvala ti, ali NE. Ne osjećam se udobno s tim."
Odlično znaš kako da živiš svoje misli i osjećaje i znaš da tvoje NE nema nikakve veze sa kvalitetom tvoje ljubavi i poštovanja prema toj osobi koja je dobila tvoje NE ovaj put.
Znaš da izgovarajući NE - jako si tu za sebe. Kada si tu za sebe, onda si tu i za sve druge. Tu si, kao čvrst i pouzdan oslonac, neko ko živi inegritet, neko ko zna šta živi.
Nije lako izlaziti iz poznatog.
Neke se okolnosti, ljudi, prijateljstva, odnosi transformišu - neki potpuno nestanu. I sve je u redu. I sve je baš kako biti treba.
Nije lako izlaziti iz poznatog.
Ali uzbudljivo je, nepredvidivo putovanje koje te vodi u središte tebe.
Putovanje vrijedno svakog mikrokoraka.
Podijelite blog
