Kada ovu temu spuštam na svakodnevni život, bez filozofije i komplikovanja, razlika postaje vrlo jednostavna – i vrlo vidljiva u tijelu i izborima koje pravim.
Krivica me zatvara.
Odgovornost me pokreće.
I to je suština.
Krivica – energija koja me veže za prošlost
Kada sam u krivici, ja stalno gledam unazad.
U mislima se vraćam na ono što sam rekla, nisam rekla, uradila ili propustila.
U meni se javlja tiho, ali uporno uvjerenje da sam ja problem.
Krivica ne pita šta mogu sada.
Ona me zadržava u pitanju:
„Zašto sam takva?“
U tijelu se to često osjeti kao težina u grudima, stezanje u stomaku, spuštena ramena.
Krivica ne donosi rješenje – ona traži kaznu, povlačenje ili samoponištavanje.
Odgovornost – energija koja vraća moć
Odgovornost počinje tek kada prestanem da se kažnjavam.
Kada preuzmem odgovornost, ja ne negiram ono što se desilo.
Ja samo prestajem da sebe lomim zbog toga.
Odgovornost govori:
„Da, ovo se desilo. I sada biram šta dalje.“
U toj energiji ja sam prisutna, prizemljena i jasna.
Ne vrtim se u prošlosti, nego stojim u sadašnjem trenutku, svjesna svojih izbora.
U tijelu se to osjeti kao stabilnost, dublji dah i osjećaj da imam gdje stati.
Jedna rečenica koja razdvaja ova dva stanja
Krivica kaže:
„Sa mnom nešto nije u redu.“
Odgovornost kaže:
„U redu sam – i mogu učiti.“
Tu se vraća snaga.
Zašto je ova razlika ključna za unutrašnji mir
Dok god sam u krivici, ja ne mogu napraviti promjenu.
Mogu samo ponavljati isti unutrašnji krug.
Kada preuzmem odgovornost, ja izlazim iz tog kruga.
Počinjem da biram drugačije odnose, zdravije granice i mirnije odluke.
Odgovornost ne nosi težinu – ona nosi zrelost.
Ako osjećaš da stalno nosiš tuđu ili svoju krivicu
Mnogi ljudi koje pratim i sa kojima radim nose krivicu koja uopšte nije njihova.
Porodične priče, stare uloge, nesvjesna preuzimanja odgovornosti za tuđe emocije – sve to ostaje zapisano u tijelu i energetskom polju.
U individualnim sesijama radim upravo s tim slojevima:
– gdje se krivica nataložila u tijelu
– kome zapravo pripada
– i kako se ta energija može otpustiti, da bi se odgovornost vratila na pravo mjesto – kao snaga, a ne teret.
Ako osjećaš da je vrijeme da se prestaneš kažnjavati i počneš živjeti iz unutrašnje stabilnosti, sesije su prostor u kojem se taj pomak ne samo razumije, nego i osjeti.
Jer krivica se ne rješava razumom.
Ona se razrješava povratkom sebi.
Podijelite blog
