Na šta pomislite kad čujete RODITELJSTVO?
Mene je prilično plašila ta riječ i sve što se iza nje krije. Dugo.
Povezivala sam je sa velikom odgovornošću, obavezom i najzahtjevnijom životnom ulogom. Užasavala me pomisao da neću imati dovoljno, životu koji sam na svijet donijela, potrebnih resursa, da bi mirno i sigurno raslo u snažno, a nježno biće.
Naravno da sam dobila sve čega sam se plašila. Naravno da sam griješila. O, i te kako. Sav moj strah, sva zebnja, sva neizvjesnost, svo neznanje - izlilo se na moje čedo, koje sam samo htjela zaštiti od svega toga.
Ali, čime da je zaštitim, ako u sebi nosim samo strahove i nesigurnosti? Ako nemam ništa drugo od čega bih joj satkala plašt sigurnosti, mira, spokoja i vjere? Ljubavi sam imala uvijek, ali kroz strah nije mogla proći.
Danas znam da je roditeljstvo divan dar koji nam je dat kako bismo stigli do samih vrhova sebe, jer, vjerujte, sve što ste mislili da ne možete, kada treba vašem djetetu, pretvara vas u supermoćnu osobu koja ne poznaje granice, u osobu punu novih načina i rješenja. Katapultira vas na vrh vašeg neba, odakle sve vidite jasnije.
Danas znam da je roditeljstvo suštinsko poznavanje svoga čeda, svih njegovih pravih potreba i čežnji, razumijevanje istih i bezuslovna ljubav i podrška.
Jer, naša djeca nisu naše vlasništvo. Njihovi životi pripadaju njima.
Moraju i pasti i ustati, da bi naučili.
Možemo biti tužni kada padaju, srećni kada ih vidimo ponovo na nogama i uvijek im biti vjetar koji im treba da bi najbrže stigli do svojih najboljih verzija.
Djeca uče od nas. Što se prije oslobodimo ograničavajućih obrazaca i uvjerenja, to ćemo prije postati bolji primjer koji se lakše slijedi.
Posmatrajte svoju djecu. Upoznajte svoju djecu. Podržite svoju djecu. Volite svoju djecu. Ne morate uvijek razumjeti, dovoljno je da znate da su srećni. Budite roditelji od kojih se uči Ljubav.
Podijelite blog
