Kada razmišljam o tome ko sam zapravo, često zatvorim oči i zamislim da sjedim na obali velikog, mirnog jezera. Voda je tiha, a odraz u njoj ne pokazuje samo moje lice – nego i sve ono što jesam iznutra. U tim trenucima najlakše mi je da se povežem s istinom: ja nisam samo tijelo. Nisam čak ni misao. Ja sam duša koja privremeno živi u ovom tijelu, u ovoj priči, u ovoj epizodi svog postojanja.
1. Šta je duša?
Duša je moj najdublji dio – dio mene koji ne može da se povrijedi, ne može da se razboli, ne može da se “raspadne”. Ona je kao iskra svjetlosti, sićušna kap božanske svijesti, uvijek povezana sa svojim izvorom.
Najlakše je zamisliti je kao malu zvijezdu koja svijetli unutar mene – tiho, stalno, nepomično, bez oscilacija.
U svakom trenutku, pa i onda kada sam zbunjena, uplašena ili izgubljena, ta zvijezda postoji i nosi mudrost mnogo širu od moje svakodnevne svijesti.
2. Kako duša bira lekcije?
Ako zamislim svoj život kao putovanje kroz planine, onda duša bira rutu prije nego što se ja “spustim” na zemlju. Ona zna koje će staze biti glatke, a koje kamenite. Ne bira lekcije da bi me kaznila, nego zato što vidi dalje nego ja.
Duša bira izazove kao prilike za rast.
Kao kad znam da me penjanje na visoku stijenu čini snažnijom, iako me bole noge.
Ponekad, prije rođenja, duša se povezuje s drugim dušama – i dogovorimo se da ćemo jedni drugima biti učitelji. Zato se neke osobe u mom životu pojave kao ljubav, a neke kao okidač. Ali u suštini, svi su – lekcija iz mog dogovora.
3. Šta je tijelo i zašto ga imamo?
Tijelo je kao skafander kroz koji putujem zemaljskim terenom.
Ono mi daje mogućnost da osjetim svijet – ukus, miris, dodir, bol, radost, drhtaj, zagrljaj.
Kroz tijelo dobijam signale gdje sam blokirana, gdje sam otvorena, gdje mi duša šapće da stanem, gdje da nastavim.
Ako dušu zamislim kao vozača – tijelo je vozilo.
A ego je navigacija – ponekad korisna, ponekad zbunjena, često glasna.
4. Kako sam kreator svoje stvarnosti?
Svaka moja misao je kao kap kiše koja pada na površinu vode.
Kad bacim kamenčić – talas se širi.
Kad držim fokus na strahu – talasi postaju nemirni.
Kad držim fokus na ljubavi i namjeri – voda se smiruje i reflektuje ljepotu oko mene.
Biti kreator ne znači da sve kontrolišem.
Znači da biram kako vidim ono što se dešava, kakav smisao dajem svakoj situaciji i šta iz nje stvaram.
Kreator sam onoga što se u meni rađa – a ono što se u meni rađa, oblikuje moj svijet.
5. Šta je svjetlost?
Svjetlost je najčistija forma energije.
To je ona prvobitna, iskonska frekvencija iz koje je sve nastalo – i koja sve održava.
U mom životu, svjetlost mogu osjetiti kao:
-
jasnoću
-
intuiciju
-
mir
-
nadu
-
podršku
-
ljubav koja nema uslove
Svjetlost je kao tiha istina koja je uvijek tu, čak i kada je sakrijem iza briga i rana.
6. Odakle imam najbolji pogled?
Najbolji pogled imam onda kada posmatram život iz ugla duše – ne iz straha, ne iz ega, ne iz prošlih rana.
To izgleda otprilike ovako:
-
ne reagujem odmah
-
zastanem
-
udahnem
-
pitam se: “Šta moja duša vidi u ovome?”
Kada se popnem “iznad scene”, kao da stojim na vrhu brda i gledam dolinu ispod deset puta šire nego kad sam u njoj. Vidim više smisla, jasnije konture, prirodniji tok. Shvatim da ništa nije pogrešno, nego samo dio rute koju sam već izabrala.
7. Kako transcendirati i posmatrati život iz ugla duše?
Korak 1 — Zastanem.
Čim osjetim reakciju, prije nego što išta kažem ili uradim, samo se zaustavim. Par sekundi tišine je dovoljno da se izdignem iz emocije.
Korak 2 — Udahnem kroz srčanu čakru.
Zamislimo da se srce otvara kao latica. Udah kroz srce polako spušta um, vraća me u tijelo i smiruje talase.
Korak 3 — Postavim jedno jednostavno pitanje:
“Šta ovo želi da mi pokaže?”
Ne: “Zašto se ovo meni dešava?”
Nego: “Gdje je lekcija, gdje je dar?”
Korak 4 — Pogledam širu sliku.
Pitam se:
-
kako bi ovo izgledalo za mjesec dana?
-
šta bi moja duša rekla o ovome?
-
je li ovo nešto što me rasteže ka većoj verziji mene?
Korak 5 — Prizovem svjetlost.
Zamislimo bijelu svjetlost koja pada kroz krunu, spušta se niz kičmu i širi se tijelom.
Ta vizualizacija odmah prebacuje fokus iz straha u centriranost.
Korak 6 — Donesem izbor, ne reakciju.
Kad vidim iz šire perspektive, biram odgovor koji dolazi iz mudrosti, ne iz povrede.
Korak 7 — Zahvalim.
Čak i ako ne razumijem u potpunosti, zahvalnost zatvara krug i veže lekciju s rastom.
U svemu ovome što dijelim – o duši, lekcijama, svjetlosti, kreativnoj moći i posmatranju života iz šire perspektive – ja ne govorim samo iz teorije. Govorim iz iskustva, iz prakse, iz svakog trenutka u kojem sam osjetila da me unutrašnja istina poziva da budem više nego što mislim da jesam.
Kroz svoj rad, naučila sam da svaki čovjek ima unutrašnji kompas, ali ponekad je zamagljen strahom, očekivanjima, starim povredama ili uvjerenjima koja više ne pripadaju. A upravo tada je najpotrebnije nakratko stati, udahnuti i pustiti da neko drži prostor za nas – nježno, sigurno, čisto.
U mojim energetskim seansama “ Svjetlosni Visak” i Polju prisustva radim upravo to:
povežem se s tvojim energetskim centrom, pročitam šta se tu nalazi, osjetim zarobljene emocije, zidove oko srca, neravnoteže u čakrama, stare priče koje je vrijeme otpustiti.
Korak po korak, kroz svjetlost i duboki rad, pomažem ti da:
-
iscijeliš ono što te pritiska iznutra
-
otpustiš težinu koju nisi morao/la nositi
-
vratiš se svojoj snazi i unutrašnjem miru
-
ponovo čuješ glas svoje duše
-
napraviš prostor za nove, podržavajuće uvide i uvjerenja
-
osjetiš lakoću, jasnoću i unutrašnju povezanost
Ako osjećaš da je vrijeme da se spustiš dublje u sebe, da razumiješ ono što se u tebi dešava i da zakoračiš u novi nivo sopstvene moći – pozivam te u moje seanse na daljinu.
Možeš izabrati:
✨ jednokratnu sesiju – kada ti treba osvjetljenje konkretnog izazova
✨ paket od 3 i 5 seansi – za dublje, slojevite teme i dugotrajniju transformaciju
Ako želiš zakazati svoj termin ili želiš da ti pomognem oko izbora vrste sesije, možeš mi se javiti putem sajta, Instagrama ili e-maila.
Tu sam da budem svjetlost dok se vraćaš svojoj.
Podijelite blog
