Dugo sam vjerovala da je taj jedan procenat rezervisan za najgore.
Onaj 1% koji svi spominju u strahu, onaj mali, nevjerovatan postotak gdje stvari pođu po zlu.
I ja sam ga doživjela.
Taj jedan procenat me naučio kako izgleda kada život stane, kada tlo nestane ispod nogu, kada se sve poznato uruši.
Godinama sam, grčevito i nesvjesno, živjela u tom postotku tame.
Držala sam ga se kao da mi od toga zavisi život.
I nisam znala da i tada, dok stojim u toj sjeni, postoji i onaj drugi – svijetli 1%.
Danas učim da isti taj postotak može biti i vrata u čudo.
Da 1% može značiti ne bolest, nego ozdravljenje.
Ne gubitak, nego dobitak.
Ne pad, nego čudo buđenja.
Sve zavisi gdje pogledam.
Sve zavisi šta biram.
Znaš li kako je oslobađajuće kada shvatiš da ti isti zakoni koji su te mogli povući u najteže,
mogu uzeti za ruku i povesti te u najljepše?
Da ako uopšte postoji mogućnost da nešto bude loše – postoji i mogućnost da bude čudesno dobro.
Počela sam dopuštati sebi taj svijetli procenat.
Počela sam govoriti sebi:
“Ako postoji šansa da se nešto loše dogodi – zašto ne bih otvorila isto toliko prostora za šansu da se dogodi nešto predivno?”
I desilo se.
Polako, kao kap po kap, život je počeo da mi pokazuje kako izgleda kad pustiš kontrolu i izabereš čaroliju.
Danas vjerujem da je sve moguće.
Da svijet nije protiv mene.
Da nisam došla ovdje da strahujem, već da kreiram.
I zato živim taj jedan procenat kao prostor za čudo.
Svaki dan sebi šapnem:
Šta ako danas baš ja budem onaj 1% sreće, ljubavi, sinhroniciteta? Šta ako ovaj dan pripada meni – u najljepšem smislu?
I onda koračam.
Kroz isti svijet, ali s potpuno drugim očima.
Možda i ti znaš taj osjećaj.
A ako ne znaš – želim da ga osjetiš.
Jer je nevjerovatno lijepo kada shvatiš da taj 1% nepredvidivog više nije mrak.
Nego čista, čista svjetlost.
Podijelite blog
