Ovo pišem jer polako skidam sloj po sloj.
Jer iscjeljujem prošlost.
Jer vraćam svoj život sebi.
I jer istina, kad sazri, više ne traži dozvolu.
Nemam jednu dojku.
I ne počinje moja priča na operacionom stolu.
Počinje mnogo ranije.
Počinje u djevojčici koja brzo nauči da bude dobra.
U ženi koja nauči da izdrži.
U tijelu koje nauči da šuti.
Godinama sam preskakala sebe.
Ne naglo.
Ne dramatično.
Tiho.
Svaki put kad sam prećutala.
Svaki put kad sam ostala gdje me boli.
Svaki put kad sam opravdala ono što me povređuje.
Svaki put kad sam rekla “nije važno”.
Tijelo sluša sve što mi odbijemo da čujemo.
Nisam ostala bez dojke u jednom danu.
Gubila sam je godinama.
Nisam imala samopouzdanje.
Nisam imala samopoštovanje.
Nisam imala bliskost sa sobom.
Imala sam samo jednu sposobnost — da izdržim.
A izdržavanje nije život.
Izdržavanje je odgađanje.
U jednom trenutku, tijelo više nije htjelo da nosi ono što ja nisam htjela da vidim.
Došla je dijagnoza.
I tada sam prvi put jasno shvatila:
Bolest nije počela u tkivu.
Počela je u odnosu prema sebi.
Izgubila sam dojku.
Ali sam izgubila i nešto drugo — iluziju da mogu živjeti protiv sebe, a da to nema cijenu.
Nisam dobila podršku kakvu sam trebala.
Ni od bliskih.
Ni od onih od kojih sam je očekivala.
I tu je počelo.
Ne iscjeljenje tijela.
Nego iscjeljenje odnosa sa sobom.
Počela sam učiti da kažem “ne”.
Da osjetim prije nego što reagujem.
Da ne objašnjavam svoju bol.
Da ne dokazujem svoju vrijednost.
Da ne ostajem gdje me nema.
Tada sam prvi put osjetila nešto neobično:
Mir ne dolazi kad se sve riješi.
Mir dolazi kad sebe više ne napuštam.
Iz tog procesa, iz tog raspada i ponovnog sastavljanja, nastao je program “Sjeti se ko si”.
Nije nastao iz teorije.
Nije nastao iz knjiga.
Nastao je iz potrebe da niko više ne mora čekati da mu tijelo vikne ono što duša šapuće godinama.
To nije program o bolesti.
To je program o odnosu prema sebi.
U njemu učim ono što sam ja učila najtežim putem:
-
kako prepoznati sebe
-
kako postaviti granice bez krivice
-
kako osjetiti tijelo prije nego što se pobuni
-
kako razviti samopouzdanje koje ne zavisi od tuđeg odobravanja
-
kako živjeti, a ne izdržavati
Moja dojka nije cijena mog života.
Bila je poruka.
Ja sam je konačno čula.
Ako osjećaš da si se negdje putem udaljio/la od sebe,
ako stalno daješ više nego što primaš,
ako ti je umoran i um i tijelo,
možda ne trebaš još snage.
Možda trebaš povratak.
Program “Sjeti se ko si” otvoren je za prijave uvijek.
Sve informacije pronaći ćeš ovdje https://juliajna.com/sjeti-se-ko-si .
Ne da postaneš neko drugi.
Nego da se vratiš sebi.
Podijelite blog
