Vjerovala sam nekada da je mir nešto što dolazi spolja.
Kada riješim još ovaj problem, još malo više se potrudim.
Kada svi budu zadovoljni i odnosi se poprave.
Kada posao postane stabilniji.
Kada budem dovoljno dobra.
Uvijek je postojalo neko "kada".
A mir je uvijek ostajao nekoliko koraka ispred mene.
Danas znam da nisam bila bez mira zato što ga nije bilo.
Bila sam bez mira zato što sam ga neprestano mijenjala za nešto drugo.
Kupovala sam prihvatanje, osjećaj da vrijedim.
Kupovala sam sigurnost, ljubav...
I plaćala sam ih najskupljom mogućom valutom.
Sobom.
Prestala sam kupovati prihvatanje
Mnogo puta sam rekla "da", iako sam cijelim bićem osjećala "ne".
Mnogo puta sam prećutala ono što mislim samo da ne bih nekoga razočarala.
Mnogo puta sam se prilagodila prostoru koji je od mene tražio da budem manja nego što jesam.
Tada nisam znala da svaki put kada izdam sebe, moje tijelo to zapamti.
Ne odmah.
Ali dovoljno da jednog dana više ne prepoznam vlastiti glas.
Danas više ne kupujem pripadanje po cijenu autentičnosti.
Ako negdje mogu pripadati samo tako što ću prestati biti ja, onda to mjesto nije moje.
Prestala sam kupovati ljubav dokazivanjem
Nekada sam vjerovala da ljubav treba zaslužiti.
Da moram biti korisna, dobra, jaka.
Uvijek dostupna, ona koja razumije.
Ali ljubav koja dolazi tek nakon mog odricanja nije ljubav.
To je trgovina.
A ja više ne želim trgovati sobom.
Prestala sam kupovati mir ćutanjem
Ćutanje nekada jeste mudrost.
Ali nekada je strah.
Ja sam dugo mislila da čuvam mir.
Zapravo sam čuvala tuđu udobnost.
Svoju istinu ostavljala sam po strani, nadajući se da će tako svima biti lakše.
Nije bilo.
Jer istina koju potisnem ne nestane.
Ona pronađe drugi način da govori.
Kroz tijelo.
Kroz umor, nesanicu, stezanje u grudima.
Kroz osjećaj da više ne znam ko sam.
Prestala sam kupovati sigurnost ostajanjem
Nekada ostanak nije hrabrost.
Nekada je strah.
Ostajemo u odnosima.
Na poslovima.
U navikama.
U ulogama.
Ne zato što nas hrane.
Nego zato što se bojimo nepoznatog.
A onda jednog dana shvatimo da smo godinama plaćali sigurnost životom koji nismo živjeli.
Prestala sam kupovati vrijednost stalnim davanjem
Volim davati.
I dalje.
Ali više ne dajem da bih zaslužila mjesto.
Ne dajem da bih bila viđena ili da bih bila potrebna.
Dajem zato što želim.
To mijenja sve.
Jer kada dajem iz slobode, ne osjećam iscrpljenost.
Osjećam radost.
Najskuplje što sam ikada platila bila sam ja
Danas, kada pogledam unazad, ne žalim zbog novca.
Ne žalim zbog pogrešnih odluka.
Ne žalim ni zbog vremena.
Žalim jedino za trenucima u kojima nisam bila na svojoj strani.
Za danima u kojima sam mislila da će me drugi više voljeti ako sebe budem manje voljela.
Za periodima u kojima sam pristajala na manje od onoga što je moja duša tiho znala da zaslužuje.
To je bila najskuplja cijena.
I zato je više ne plaćam.
Mir nije nešto što pronađem
Mir je ono što ostane kada prestanem trgovati sobom.
Kada prestanem dokazivati, ugađati, nositi odgovornost koja nije moja i živjeti iz straha da ću nekoga razočarati.
Tada ostaje nešto veoma tiho.
Ne spektakularno.
Ne glasno.
Ali nepogrešivo.
Ostajem ja.
I tek tada razumijem da mir nikada nije bio nagrada za savršen život.
Bio je posljedica odluke da više ne napuštam sebe.
A to je jedina odluka koju danas ne bih promijenila ni za šta.
Podijelite blog
