Zašto ljudi ostaju u negativnom okruženju?
Ovo je pitanje načina na koji živimo.
Nikada u istoriji nismo imali toliko mogućnosti da biramo šta ćemo gledati, čitati i slušati. Ipak, paradoksalno, mnogi svakodnevno biraju upravo ono što ih uznemirava, iscrpljuje i udaljava od vlastitog mira.
Ne radi se samo o komentarima na Facebooku ili Instagramu. Radi se o razgovorima koje vodimo, ljudima kojima dajemo pažnju, vijestima koje neumorno pratimo i temama koje iznova otvaramo, iako nas ostavljaju bez energije.
Na kraju dana ostaje jedno pitanje:
Ako imamo slobodu izbora, zašto toliko često biramo ono što nas ograničava umjesto onoga što nas inspiriše?
Energija uvijek ide tamo gdje ide pažnja
Naša pažnja je najvrijedniji resurs koji posjedujemo.
Novac se može zaraditi ponovo.
Vrijeme djelimično možemo bolje organizovati.
Ali energija koju svakodnevno ulažemo u ljutnju, rasprave i osuđivanje rijetko se vraća.
Svaki komentar koji napišemo, svaka rasprava u koju uđemo i svaki profil koji opsesivno pratimo predstavlja ulaganje naše mentalne i emocionalne energije.
Problem nije u tome što imamo mišljenje.
Problem nastaje kada naše mišljenje postane mjesto na kojem trošimo život.
Jer dok satima analiziramo tuđe odluke, naši vlastiti snovi čekaju.
Zašto ljudi komentarišu druge?
Ovo je jedno od najčešćih pitanja u psihologiji međuljudskih odnosa.
Naravno, ne postoji jedan odgovor.
Ali vrlo često komentarisanje drugih proizlazi iz nekoliko unutrašnjih potreba.
1. Lakše je analizirati tuđi život nego mijenjati svoj
Promjena zahtijeva odgovornost.
Komentarisanje zahtijeva samo mišljenje.
Mnogo je jednostavnije reći da neko drugi griješi nego priznati sebi da već godinama odlažemo vlastite promjene.
Zato ljudi često postaju stručnjaci za tuđe živote, dok vlastiti ostaje na čekanju.
2. Negativnost stvara privid važnosti
Kada kritikujemo, često imamo osjećaj da smo iznad situacije.
Na nekoliko minuta djeluje kao da imamo kontrolu.
Ali taj osjećaj vrlo brzo nestane.
Ostaje samo umor.
I potreba za novom raspravom.
Zašto ljudi ostaju u negativnom okruženju?
Mnogi vjeruju da ljudi ostaju u lošem okruženju zato što ne znaju za bolje.
Međutim, istina je često drugačija.
Poznato, čak i kada nije dobro, djeluje sigurnije od nepoznatog.
Ako godinama slušamo iste priče, iste žalbe i iste rečenice poput:
"Nema od života ništa."
"Svi su isti."
"Ne možeš uspjeti."
...vremenom počinjemo vjerovati da je to jedina realnost.
Okruženje oblikuje naše misli mnogo više nego što želimo priznati.
Zato nije dovoljno promijeniti način razmišljanja.
Ponekad je potrebno promijeniti i ljude kojima svakodnevno dajemo pristup svom umu.
Društvene mreže samo pojačavaju ono što već biramo
Algoritmi nemaju emocije.
Njih zanima samo jedna stvar – na čemu se zadržavamo.
Ako zastajemo na sadržaju koji nas ljuti, dobićemo još više takvog sadržaja.
Ako komentarišemo objave koje nas nerviraju, platforma zaključuje da nas upravo to zanima.
I tako nastaje začarani krug.
Mislimo da posmatramo svijet.
A zapravo posmatramo vlastite navike.
Cijena stalnog komentarisanja
Mnogi ljudi vjeruju da je komentar samo komentar.
Ali svaki komentar ima svoju cijenu.
Plaćamo ga vremenom.
Pažnjom.
Emocijama.
Unutrašnjim mirom.
Što više energije ulažemo u ono što ne možemo promijeniti, manje nam ostaje za ono što zaista možemo.
Za porodicu.
Za zdravlje.
Za posao.
Za ideje.
Za snove koje stalno odgađamo.
Ljudi koji vas inspirišu ne traže vašu energiju – oni bude vašu
Postoji ogromna razlika između ljudi koji hrane našu znatiželju i onih koji hrane našu frustraciju.
Jedni nas nakon razgovora ostavljaju motivisanim.
Drugi iscrpljenim.
Jedni bude kreativnost.
Drugi bude potrebu da se branimo.
Zato nije sebično birati društvo koje vas podiže.
To je odgovornost prema vlastitom životu.
Kako sačuvati svoju mentalnu energiju?
Ne morate nestati sa društvenih mreža.
Ne morate prestati pratiti vijesti.
Ne morate živjeti izolovano.
Ali možete početi postavljati jednostavna pitanja:
-
Da li me ovaj sadržaj obogaćuje ili iscrpljuje?
-
Da li ovaj razgovor vodi rješenju ili beskonačnom ponavljanju problema?
-
Da li poslije ovoga imam više energije ili manje?
-
Da li bih isto vrijeme mogao uložiti u nešto što će unaprijediti moj život?
Odgovori često dolaze vrlo brzo.
Sloboda počinje izborom fokusa
Mnogi misle da je sloboda mogućnost da kažu šta žele.
Ali postoji još veća sloboda.
Sloboda da ne reagujemo na sve, da ne komentarišemo svaku objavu.
Sloboda da ne ulazimo u svaku raspravu i da ne nosimo tuđe terete kao svoje.
To nije ravnodušnost.
To je emocionalna zrelost.
Ono što hranimo – raste
Ako svakodnevno hranimo ljutnju, ona postaje naš karakter.
Ako hranimo zavist, ona postaje naš pogled na svijet.
Ako hranimo inspiraciju, učenje i zahvalnost, i one počinju oblikovati našu stvarnost.
Naš um ne pravi veliku razliku između onoga što aktivno živimo i onoga čime se neprestano bavimo.
Zato nije svejedno šta gledamo i slušamo.
Nije svejedno kome poklanjamo pažnju.
Najvažnije pitanje koje sebi možemo postaviti
Sljedeći put kada osjetite potrebu da komentarišete nečiji život, raspravljate o objavi koja vas uznemirava ili provedete sat vremena prateći osobu koja u vama izaziva negativne emocije, zastanite na trenutak i pitajte se:
Da li će me ovo učiniti mudrijom, mirnijom, srećnijom ili uspješnijom?
Ako je odgovor "ne", možda je vrijeme da svoju energiju vratite sebi.
Jer svijet neće postati bolji zato što ste ostavili još jedan komentar.
Ali vaš život može postati mnogo kvalitetniji kada odlučite da svoju pažnju ulažete u ono što vas razvija, inspiriše i približava osobi kakva želite biti.
Na kraju, nije presudno koliko glasno govorimo o drugima.
Mnogo je važnije koliko tiho, dosljedno i svjesno gradimo sebe.
Jer tamo gdje odlazi naša pažnja, odlazi i naša energija.
A tamo gdje odlazi naša energija, nastaje naš život.
Podijelite blog
